Danas je na spomen-obilježju u naselju Otoka, u ulici Žrtava fašizma kod broja 12, obilježena još jedna tužna godišnjica ubistva devet naših sugrađana, koji su stradali dok su čekali humanitarnu pomoć.
Na današnji dan, 10. novembra 1993. godine, sa agresorskih položaja u Nedžarićima ispaljene su tri granate koje su prerano prekinule živote devet nevinih građana Sarajeva, među kojima je bilo petero djece, dok je 38 osoba teže i lakše ranjeno.
Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, počast žrtvama odale su porodice stradalih građana, delegacije Općine Novi Grad Sarajevo, Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., Unije civilnih žrtava rata KS, Udruženja civilnih žrtava rata “Svjetlost”, predstavnici MZ “Otoka”, učenici OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar”, učenici OŠ “Osman Nakaš”, učenici JU Treća gimnazija, predstavnici političkih partija, prijatelji i građani.
Ovom prilikom, Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., istakao je značaj očuvanja kulture sjećanja. Podsjetio je da je agresor planski ubijao nevine civile te naglasio kako je naša dužnost prenositi istinu budućim generacijama.
“Djeca i nevini građani ubijani su s namjerom i planirano. Prema tome, važno je da njegujemo kulturu sjećanja, ne samo kroz obilježavanje godišnjica stradanja, nego i na druge načine, zbog budućih generacija i mladih ljudi. Jer ukoliko mladi ne budu poznavali svoju prošlost, a posebno događaje iz 1990-ih, onda će i njihova budućnost biti neizvjesna”, rekao je Grabovica.
Ragib Hećo, otac devetogodišnje Amine Hećo, prisjetio se tog kobnog dana 1993. godine kada je njegova kćerka, čiji su snovi i djetinjstvo prekinuti na surov način, izgubila život. Bol zbog tog tragičnog događaja, iako su prošle tri decenije, ne prestaje.
“Ovdje je ubijena moja kćerka, Amina Hećo. Ona je tada imala samo devet godina, izdahnula je na mojim rukama. I prošla je 31 godina, ali svaki dan bol je sve jača i ne prestaje. Kako starim, nekada imam osjećaj da joj nisam pružio sve. Jako je teško, ali živjeti se mora”, rekao je Hećo.
Tog tužnog dana živote su izgubili: Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Amina Hećo, Ajdin Hodžić, Ibrahim Huskić, Vinko Lončar, Silvijo Mačorović i Božidar Šuka.
