Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje na spomen-obilježju u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3, obilježena je 31. godišnjica masakra u kojem je 4. februara 1994. godine ubijeno devet naših sugrađana, a 16 ih je teže i lakše ranjeno.
Na taj dan, sa agresorskih položaja u Lukavici, ispaljene su tri minobacačke granate kalibra 120 mm, koje su usmrtile Saidu Balićevac, Osmana Hebibovića, Emina Kolara, Envera Mustagrudića, Muškiju Pribinju, Mirsada Spahića, Selmu Spahić, Aišu Šito i Jadranku Tenžeru.
Počast žrtvama odali su članovi njihovih porodica, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Općinskog vijeća Novi Grad, predstavnici Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, Unije civilnih žrtava rata KS, predstavnici MZ “Dobrinja B”, učenici OŠ “Behaudin Selmanović”, učenici Richmond Park Koledža Sarajevo, prijatelji i građani.
Derviš Šito, koji je u ovom stravičnom masakru izgubio suprugu, prisjetio se bolnih trenutaka i naglasio da zaboraviti ne smijemo, te da je na nama da čuvamo sjećanje na sve nevino ubijene građane koji su stradali tokom agresije na BiH.
“Zaboraviti ne smijemo nikada. Kako vrijeme prolazi, svaki dan postaje sve teži. Tada su to bili strašni trenuci, ali ni danas nije ništa lakše. Na nama je da pamtimo i da se prisjećamo ne samo ovog masakra, već i svih drugih zločina koji su se dogodili ovdje”, rekao je Derviš.
Muzafer Teskeredžić, sekretar Udruženja Unije civilnih žrtava rata KS, istakao je važnost čuvanja sjećanja na nevino stradale civile i prenošenja istine budućim generacijama.
“Danas je tužan dan, na ovom mjestu, prije 31 godinu, srpski agresori ubili su devet nedužnih građana Sarajeva, devet civila. Naša je dužnost da njegujemo kulturu sjećanja, kako se ovakvi zločini nikada ne bi zaboravili. Drago mi je što se danas okupio veliki broj građana da odaju počast, a posebno što su tu i učenici. Moramo im prenijeti važnost sjećanja, da pamte i da nikada ne zaborave šta se dešavalo tokom rata”, izjavio je Teskeredžić.
