U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica otkako je agresor, prije 27 godina u autobusu svirepo ubio 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Dobroševići i Bojnik i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača.
Elvir Jahić iz Ahatovića imao je tek 19 godina kada su ga komšije Srbi, zajedno sa još 55 komšija Bošnjaka zarobili i odveli u logor u Rajlovcu, gdje je preživio 14 dana teških tortura, mučenja, ponižavanja i iživljavanja, jedan je od rijetkih koji su samo Božijom voljom preživjeli zločin koji se desio u mjestu Sokolina.
Elvir je i ovog 14. juna, došao na mjesto zločina kako bi proučio Fatihu ubjenim komšijama. „Nakon 27 godina ponovo smo na ovome mjestu, gdje se dogodio jedan, nadasve gnusni i zvjerski čin nad nevinim ljudima, a kojeg su počinile naše dojučerašnje komšije i prijatelji Damjanovići, Koprivice, Hrkalovići i ostali sa kojima smo živjeli u slozi sve dok nismo napadnuti iz pravca Rajlovca, Ilijaša i drugih lokaliteta, a nakon šest dana zarobljeni i odvedeni u logor u Rajlovac“, započinje svoju tužnu priču Elvir Jahić, stopostotni invalid.
Upravo na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima navedenih naselja, koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, a po dolasku u Sokolinu naredili su im da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, bombama i rafalima. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci stravičnog žločina.
„Nakon što su napustili autobus, zločinci su ubrzo zatim ispalili tri projektila, potom su u autobus ubacili na desetine bombi, a nakon toga nastavili su rafalnu paljbu po raskomadanim tijelima. Na sve strane letjeli su komadi ljudskih tijela, geleri, meci. Tada sam po drugi put teško ranjen. Imao sam sreću da preživim“, sjeća se Elvir.
Nekako je, kaže, uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje su ga pronašli mještani okolnih sela, koji su uspjeli izvući i tijela ubijenih i spasiti ih od zločinaca koji su se kasnije vratili na mjesto zločina sa najmerom da ih zapale i na taj način prikriju zločin.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, Općina Novi Grad ogradila je mjesto stradanja, natkrila i reparirala autobus u kojem su mještani novogradskih naselja dovezeni i ubijeni, kako bi ga zaštitila od daljeg propadanja.
Na mjestu ovog teškog zločina danas su se okupile brojene delegacije, članovi porodica, saborci i komšije ubijenih mjestana Ahatovića, Dobroševića i Bojnika, boračkih udruženj, te učenici Osnovne škole „Mustafa Busuladžić“ iz Dobroševića. Položeno je cvijeće i proučena Fatiha nevino ubijenim građanima.
Prisutnima se, između ostalih, obratio i načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić koji je kazao da je masakr koji se dogodio na ovom mjestu jedan od najstravičnijih zločina koji se desio stanovnicima općine Novi Grad u proteklom ratu.
„Bilo je puno svirepih događaja širom BiH, ali ovo je jedan od primjera kakva mržnja može da bude u ljudima i kako mogu postupiti prema drugim ljudima. To je nešto nad čime se treba zamisliti. Treba razmisliti šta je uzrok da nekoga toliko mrzite da ste spremni učiniti takvu stvar. Poznato je da je Vojska RS osuđena za nešto što se zove genocid ili pokušaj istrebljenja jednog naroda, u ovom slučaju Bošnjaka muslimana. Dio toga je ovo što se desilo ovdje. Posebno je potresno to da su to prve komšije koje su poznavale svoje žrtve“, kazao je načelnik Efendić.
Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne i na brdu Ranovača, gdje je 2. juna 1992. poginulo 18 boraca Armije RBiH.
PRESS
