Prije 29 godina, na današnji dan, poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH, u oslobađanju Mijatovića Kose od agresora.
Na mjestu njegove pogibije danas je obilježena godišnjica oslobađanja ovog područja od agresorskih snaga i pogibije ratnog heroja, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i odlikovanja za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima.
Na ovom mjestu okupile su se brojne delegacije, članovi porodice, rodbina, prijatelji i saborci, proučili su Fatihu i odali počast herojima 2. Viteške brigade i evocirali uspomene na 12. juni 1993. godine, kada su se na tom mjestu i okolnim područjima Novog Grada vodile žestoke borbe u odbrani od agresorskih snaga.
Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, članovi porodice rahmetli Isovića, predstavnici boračkih organizacija, političkih partija, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buća Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast i Salki Muraspahiću, zamjeniku komandanta Druge viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine i njegovim saborcima.
12. juna 1993. godine na Mijatovići Kosi odigrala se značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj, a hrabro osmišljenoj akciji. Nažalost u toj bici život je izgubio Safet Isović kojeg su borci odmilja zvali “Tigar sa Žuči” i njegovi saborci Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.
Ponosni na Saju rahmetli i njegova djela
Safet je poginuo u jeku oslobađanja ovog prostora, u 27. godini života, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena. Iza njega su ostali četverogodšnji sin i trogodišnja kćerka, te supruga.
Kao i prethodnih godina, i ovog 12. juna, supruga rahmetli Safeta prisjeća se dešavanja iz tog perioda. Kaže da i danas 29 godina poslije, ima osjećaj kao da svog Saju vidi kako odlazi u borbu. “Svaki put se iznova emocije vraćaju, pogotovo dok se krećem ovim dijelom gdje su se naši borci i moj Sajo borili. Ponosni smo na njega i njegova djela. Dobro je da ih se sjećamo, da ih ne zaboravljamo, kao i sve one koji su stali u odbranu naše zemlje ”, kaže Mirsada Isović, ističući da je raduje vijest da će 15. juna na Golom Brdu, na Žuči biti položen kamen temeljac za spomenik “Krila slobode”,koji će nas podsjećati na sve one koji su život dali za ta krila slobode.
Sin rahmetli Saje, Adi kaže, iako je bio mali, da pamti sve te trenutke. „Mi smo ponosi na njega, 29 godina je prošlo, i dalje je kao što vidite to tužan dan za nas. Iako je ovo najtužniji dan za nas, u isto vrijeme je i najponosniji, jer smo ponosni na to što je bio, na njegova djela, na to herojstvo i hrabrost koju je on pokazao. Mi nastavljamo borbu njegovu kroz svakodnevni život svoj“, naglasio je sa puno emocija sin rahmetli Safeta Isovića.
Kad istina uđe u školske udžbenike, tad će se znati šta se dešavalo od 92-95!
Tajib Delalić, pomoćnik načelnika Općine Novi Grad Sarajevo za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo, naglasio je ovom prilikom na važnost njegovanja kulture sjećanja iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata, ali i uvođenja tog historijskog perioda u školske udžbenike, kako bi buduće generacije znale šta se tačno dešavalo u BiH u periodu agresije na BiH od 1992-1995. godine.
„Nama je učinjeno jedno veliko zlo, genocid na više teritorija u BiH, ne samo u Srebrenici. Imate mjesta gdje su ljudi ubijani kao što je Prijedor, nevini zatvoreni, mučeni, ubijani, i u drugim mjestima u Istočnoj Bosni, gdje se svakih otprilike 50 godina ponavlja taj genocid. Historija je prvi put presuđena u Hagu, rekla je da je to u Srebrenici gencoid, i moramo to baštiniti, mora se to obilježavati, mora se toga prisjećati, moramo o tome pisati, moramo to bilježiti da nam se ne desi ponovo taj zločin. Evo vidite kako su se uzburkali sada i lijevi i desni, ponovo, zapadni i istočni susjedi, i vječito vire u dvorište BiH, i samo govore kako dvorište BiH treba podijeliti, a oni su eto kao nekakvi mirotvorci“, rekao je Tajib Delalić.
Dodao je da je Srbija isključivo kriva za ono što se dešavalo u BiH, naravno i bivšoj Jugoslaviji, zato jer je logistički podupirala takve aktivnosti, kasnije i u ljudstvu. „Svi znamo koliko je toga prešlo preko Drine, nije to presuđeno u Hagu, ali oni se naravno izvlače da to nije istina, i svojim lažima i dalje to obametaju, neće da priznaju, a poznato je da se ne bi ovdje moglo učiniti ništa, da se ljudi neki nisu pridružili Srbiji, domaći Srbi pod rukovodstvom SDS-a, da nije bilo tadašnje Jugoslovenske narodne armije. Ja sam rekao da ovo mora ići u školske udžbenike, vrlo je važno da ovo uđe u školske udžbenike, jer mi nemamo drugog načina, nismo po tome bili ranije poznati da to prenosimo sa koljena na koljeno, kao što to rade drugi i da se to pamti“, istakao je Delalić, dodavši kad istina uđe u školske udžbenike, tad će se znati šta se dešavalo 92-95, kao što smo mi učili šta se deševalo u periodiou 41-45.
Na kraju je sa ovoga skupa upućena poruka da nikada nećemo zaboraviti one koji su prolijevali svoju krv za slobodu naše domovine, te da uvijek trebamo biti svjesni u kakvom okruženju živimo i kakve neprijatelje imamo.
PRESS OPĆINE
