Na današnji dan 1993. godine poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta Druge viteške motorizovane brigade Armije RBiH, dobitnik najvećeg ratnog priznanja ‘’Zlatni ljiljan’’ i Ordena za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima.
Na mjestu njegove pogibije danas je obilježena 30. godišnjica oslobađanja ovog područja od agresorskih snaga i pogibije ratnog heroja. Članovi porodice rahmetli Isovića, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Općinsko vijeće, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja KS, boračkih organizacija, političkih partija, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast i Salki Muraspahiću, zamjeniku komandanta Druge viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine i njegovim saborcima.
U junu 1993. godine na današnji dan na Mijatovići Kosi odigrala se značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj i hrabro osmišljenoj akciji. Ipak, velika pobjeda imala je svoju cijenu. U toj bitki život je izgubio Safet Isović, te njegovi saborci Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.
Safet Isović rođen je 6. septembra 1966. godine u Bijelom Polju. Tigar sa Žuči, kako su ga zvali saborci, život je izgubio u oslobađanju Mijatovića Kose od agresorskih snaga. U svojoj knjizi “Bosanski ratnici” novinar Šefko Hodžić piše o Isoviću i njegovoj borbi do posljednjeg daha. Safet Isović poginuo je u 27. godini života, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena.
Iza Safeta Isovića ostala je supruga Mirsada, sa sinom Adijem koji je tada imao četiri i po godine i trogodišnjom kćerkom Anjom.
Anja Kudin, kćerka heroja Safeta Isovića, kazala je kako je ponosna na sve heroje koji su svoje živote dali za domovinu, a poseban ponos osjaća što je njen životni uzor, njen otac, komadant Safet Isović jedan od devet heroja narodno oslobodilačkog rata.
,,Drago mi je što se svake godine okupljamo u ne baš velikom broju, ali dovoljno značajnom da se ovaj datum nikada ne zaboravi. Trebamo biti ponosni na naše komadante, na njihov doprinos u ratnim okolnostima. Oni su nas sačuvali od onih što su nas željeli ubiti. Oni su se borili u ratu u tako teškim uslovima, a na nama je dužnost da u miru nastavimo tamo gdje su oni stali. Ne smijemo da dozvolimo nikada nikome da se ponovi, da naše mlađe generacije nikada ne osjete ono što su naši očevi osjetili, da žive u miru u slobodi, da uče od njih, da kroz obrazovni sistem i odrastanje budemo svjesni da u ratu uvijek ima heroja, te da je u miru potrebno da se na nekoga od njih i ugledamo’’, kazala je Kudin.
PRESS OPĆINE
