Danas je na Mijatovića Kosi obilježena 21. godišnjica oslobađanja ovog područja od agresorskih snaga i pogibije ratnog heroja Safeta Isovića, zamjenika komandanta Druge viteške brigade, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i odlikovanja za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima, kojim je posthumno odlikovan.
Na ovom mjestu danas su se okupile brojene delegacije, članovi porodice rahmetli Isovića, rodbina, prijatelji i saborci kako bi odali počast hrabrom heroju i njegovim saborcima i evocirali uspomene na 12. juni 1993. godine, kada su se na ovom i okolnim područjima Novog Grada vodile žestoke borbe u odbrani od agresorskih snaga.
Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, boračke organizacije, političke partije, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježje na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast Salki Muratspahiću, zamjeniku komandanta 2. viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine.
Esad Pelko Brzi, ratni komandant Druge viteške brigade ARBiH podsjetio je da se 12. juna 1993. godine na ovoj kosi odigrala značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj, a hrabro osmišljenoj akciji.
„Safet Isović je bio planer akcije po čijem se scenariju odigrala bitka i izvojevala pobjeda. Danas se sjećamo „Tigra sa Žuči“ kako smo zvali našeg Saju, koji je tog 12. juna zajedno sa svojim saborcima Amirom Šabanovićem, Esadom Čolakovićem i Zulfom Dizdarevićem ostao na vječnoj straži za domovinu Bosnu i Hercegovinu“, rekao je Pelko, dodajući da je mjesec juni za Udruženje Druga viteška , tokom rata, bio pun događaja značajnih za odbranu naše domovine, kojih se žele prisjetiti i zadržati ih u pamćenju.
Pelko je pozvao prisutne da svoje porodice, komšije i prijatelje obavijeste o datumima obilježavanja značajnih događaja i ličnosti i pozovu ih da se priključe, kako bi događeje iz naše bliske prošlosti otrgnuli od zaborava.
Na današnji dan 1993. godine Isović je poveo „vitezove“ da oslobode Mijatovića Kosu da bi se ublažio pritisak na naselje heroja Sokolje i da bi se ono moglo kasnije uspješnije braniti. „Vitezovi“ su u kratkom naletu, njih oko 120, za 20-tak minuta oslobodili ovaj prostor odakle se „sijala smrt“ po naseljima. Nažalost u toj bici od minobacačke granate život je izgubio Safet Isović.
Na mjestu pogibije Safeta Isovića danas su bili i članovi porodice Isović.
Mirsada Isović, Safetova supruga ispričala je da je sedam godina zajedničkog života sa suprugom, prekinuto na dan Safetove pogibije, 12. juna 1993. godine, kada je ostala sa dvoje male djece.
„Adi je imao četiri i po godine, a Anja tri godine. U momentu šoka i totalne izgubljenosti, ipak, uspjela sam nastaviti dalje. Prioritet su mi bila djeca i nikada nisam posustajala i danas čuvamo uspomenu na Safta. Kako vrijeme prolazi, njegov nedostatak sve je veći. Ponosni smo na njega kakav je bio i nikada nećemo dozvoliti da se njegova zasluga zaboravi. Svi zajedno moramo čuvati sjećanje na sve one koji su dali svoje živote za slobodu u kojoj danas živimo. To je naša historija. Mi to ne smijemo zaboraviti. Ako zaboravimo, kao da smo zaboravili i pogazili sami sebe“, kazala je Mirsada.
PRES SLUŽBA OPĆINE
