Delegacije Općine i Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo položile su danas cvijeće na mjesto masakra u Bosanskoj ulici kod broja 4, u naselju Alipašino Polje i odale počast nevino stradalim djevojčicama i dječacima.
Na tom mjestu prije 20 godina poginulo je šestoro djece, a isto toliko ih je teže povrijeđeno. Nedužni mališani su ubijeni tokom bezbrižne dječije igre za vrijeme sankanja ispred zgrade, a masakr je počinjen sa tri rasprskavajuće granate koje su ispaljene sa agresorskih položaja u Nedžarićima.
Najmlađa žrtva imala je pet, a najstarija 13 godina. Bio je ovo takozvani „treći masakr“ na Alipašinom Polju.
Na mjestu stradanja danas su se okupili i članovi porodica, rodbina i prijatelji ubijenih, te predstavnici Kantona Sarajevo, Grada, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-95 , gdje su učenjem Fatihe, minutom šutnje i polaganjem cvijeća odali počast ubijenoj djeci.
Sa obilježavanja ovog tužnog događaja poručeno je da godine ne liječe bol za najmilijima, te da ovaj i drugi slični zločini nikada neće biti zaboravljeni.
Danas bi Indira i Jasmina Brković, Mirza Dedović, Danijel Jurenić, Nermin Rizvanović i Admir Subašić, koji su ubijeni tog kobnog dana bili odrasli ljudi, ali im nažalost nije data prilika da dožive mir i slobodu, odrastu, školuju se, te dožive prve ljubavi i radosti.
Predsjedavajuća Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo Edina Gabela kazala je kako je tuga za ubijenim sugrađanima i danas ista, kao i prije 20 godina, kada je sa prozora zgrade ispred koje se zločin dogodio, gledala strašan prizor.
„Jako je teško i danas nakon 20 godina, jer se podsjećamo na taj tužni događaj. Brat i ja bili smo svjedoci zločina koji je počinjen nad nedužnom djecom. Sa prozora zgrade, gledali smo kako otac jaknom pokriva svoje dvije ubijene kćerke. Zajedno smo odrastali sa njima, provodili vrijeme u podrumu. Posebno mi je teško kada pomislim koliko bi one danas imale godina. Nažalost prekinuto je njihovo djetinjstvo i zato još niko nije odgovarao. Ne možemo svoju tugu porediti sa tugom roditelja za izgubljenom djecom, ali svakako moramo mlade generacije stalno podsjećati na ono što nam se dogodilo u preiodu od 1992. do 1995. godine“, kazala je Gabela.
Dodala je da ovo nije prvi put da su djeca i građani Sarajeva, nastojeći samo da prežive ubijani tokom igre , u školskim klupama, u redovima za vodu …
“Danas sam jako tužan i nema riječi kojima bih mogao opisati kako se osjećam. Ovdje se dogodio jedan od najtežih zločina počinjenih u toku rata, ubijena su djeca na igranju, djeca koja su smijehom i igrom prkosila ratu i mržnji. Apelujem na sve građane da u što većem broju prisustvuju ovim tužnim godišnjicama, kako bih uspomenu na ove nevine žrtve sačuvali od zaborava”, riječi su Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-95.
PRES SLUŽBA OPĆINA
