Predstavnici Općine Novi Grad Sarajevo, boračkih udruženja, preživjeli logoraši, članovi porodica, rodbina i prijatelji ubijenih stanovnika Aerodromskog Naselja obilježili su jučer 22. godišnjicu stradanja svojih komšija i Dan logoraša Općine Novi Grad.
Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje odata je počast svim ubijenim logorašima i poginulim civilima Aerodromskog Naselja.
Sedamnaestog juna 1992. godine stanovnike tog naselja zadesio je nezapamćen zločin. U ranim jutarnjim satima Niški specijalci su ušli u naselje i uz informacije koje su dobijali od stanovnika srpske nacionalnosti, započeli su masakr nad nedužnim stanovništvom.
„Danas obilježavamo godišnjicu, jednog od najtužnijih događaja koji se desio u proteklom ratu. Niški specijalci izvršili su napad na naselje i u tom danu ubijeno je oko 50 civila, a više od 500 stanovnika Dobrinje I i Dobrinje IV koji su preživjeli odvedeni su u logore Kula, Lukavica, Ilidža, kasarna Nedžarići, gdje su preživljavali razna poniženja i premlaćivanja samo zato što su bili druge vjere. Svake godine u saradnji sa Općinom Novi Grad obilježavamo ovaj značajni datum, kako za općinu, tako i za samo udruženje, jer mi koji smo preživjeli ne smijemo šutjeti i zaboravljati šta se desilo na ovim područjima“, kazao je Amir Smječanin, predsjednik Udruženja logoraša Općine Novi Grad.
Dodao je da su svi preživjeli logoraši danas na margini materijalnog statusa, jer nemaju osnovna prava za život.
„Državna i zakonodavna vlast trebaju da imaju više sluha za tu populaciju. Pravda je spora, ali dostižna, te se nadamo da će i one koji su počinili zločine na ovom području stići zaslužena kazna. Ove godine u saradnji sa Općinom Novi Grad Sarajevo počela je izgradnja spomenika za ubijene stanovnike Aerodromskog Naselja, a radovi bi trebali uskoro biti završeni“, rekao je Smječanin.
Kakve strahote su doživljavali stanovnici Aerodromskog Naselja danas svjedoče preživjeli logoraši. Ubijane su žene, djeca, starci, silovane djevojčice pred očima majki, ubijani dječaci…
Meho Šljivo imao je 17 godina kada je izašao pred ulaz zgrade zajedno sa ocem, sestrom, mamom i nanom. „Prišli su četnici i izveli pred nas moju nanu i oca. Jedan od njih mi je držao glavu kako bih gledao u oči oca, kojeg su na svega dva metra udaljenosti od mene ubili. Potom su pucali u nanu, a nakon toga su počeli mene tući. Bio sam u šoku, komi, nesvjesti i ne znam je li boljelo. Odveli su nas u sabirni centar na aerodrom, a potom u logor na Kulu. Dva puta do Kule su me pripremali za strijeljanje i odustajali“, prisjeća se Meho strahota koje je preživio.
PRES SLUŽBA OPĆINE
