Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, predstavnici Općine Novi Grad Sarajevo, boračkih udruženja, te rodbina i prijatelji jučer su obilježili 22. godišnjicu bitke za Poljine.
Tim povodom, na spomen – obilježju u naselju Bare – Šip odali su počast šehidima i poginulim borcima Armije RBiH, koji su 31. jula 1992. godine izgubili život u bitki na Poljinama, pri pokušaju deblokade Sarajeva.
Delegacije su položile cvijeće i odale počast poginulima i ispred spomen – obilježja na Šipu, gdje su postavljene table sa imenima 57 poginulih pripadnika Armije RBiH.
Pripadnici tadašnje Podrinjske brigade su u sadejstvu sa još nekoliko lokalnih jedinica iz Centra, Vogošće, Novog Grada i jedinicom MUP-a odmah na početku rata pokušali probiti agresorski obruč i spojiti se sa snagama Armije na slobodnoj teritoriji. U tim teškim trenucima Prva podrinjska brigada je bila na glavnom pravcu tog zadatka i pretrpjela je velike gubitke.
„Ovo je bila jedna u nizu bitaka za odbranu Sarajeva. Sa ovog prostora kao i sa drugih dominantnih objekata Sarajevo je bilo ugrožavano u svakom segmentu življenja, a posebno civilno stanovništvo. Zbog stalnog granatiranja i stalnih pritisaka smatralo se da treba ukloniti neprijateljske vatrene ciljeve koji su ugrožavali Sarajevo. Na tom pravcu je bilo angažovano više jedinica, između ostaloga, i Prva podrinjska brigada. Zaista smo bili u vrlo inferiornom položaju s pozicije vojnih realnosti i po pitanju naoružanja i po pitanju pripremljenosti jedinica za izvršenje jednog takvog zadatka. Ali, nismo bili u prilici da biramo. Morali smo prihvatiti taj zadatak onako kako su ga okolnosti nametale. Nije ga bilo lahko izvršiti, nije u potpunosti ni izvršen, ali smo nastojali i po cijenu izgubljenih života. To se i desilo, izgubili smo 12 hrabrih ljudi, što je jako puno“, prisjetio se Mesud Džananović, komandant trećeg bataljona Podrinjske brigade i direktni učesnik bitke.
Obilježavanju ove godišnjice prisustvovala je i Maida Prazina, supruga rahmetli Asima Prazine, komandanta bataljona Prve podrinjske brigade koji je poginuo tokom akcije.
„I nakon 22 godine jednako boli i osjećam veliku prazninu. Moj sin Denis, unuk i snaha su mi jedino svjetlo i oni ispunjavaju moj život. Znam da život ide dalje i da moramo živjeti i boriti se“, rekla je Maida.
PRES SLUŽBA OPĆINE
