U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena 21. godišnjica od kako je agresor, u autobusu svirepo ubio 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, te godišnjica stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji, poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu.
Delegacije općina Novi Grad Sarajevo i Ilijaš, Kantonalnog ministrstva za boračka pitanja, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, danas su položili cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.
Nakon strašnih tortura koje su prošli u logoru u Rajlovcu, gdje su proživljavali sve što ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od njih nisu ni slutili da će im lažno obećanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja, vožnja u smrt.
Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševića, Ahatovića koji su se nalazili u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji način ubili.
Neprijateljski vojnici po dolasku u Sokolinu naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo,od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci užasnog žločina u Sokolini.
Zaim Rizvanović, jedan od preživjelih došao je danas na mjesto zločina, kako bi proučio Fatihu svome bratu i komšijama, koji su ubijeni u autobusu. Zaim kaže da 14.6.1992. godine nikada neće zaboraviti.
„Došli su u logor i kazali da idemo na razmjenu. Ali, prevarili su nas i dovezli ovdje, a onda počeli mučki ubijati. Nakon što su prestali granatirati ja sam, iako teško ranjen, nekako uspio dopuzati do šume i tu sam prenoćio. Ujutro su me našli mještani koji su me spasili. Za ovaj zločin nikad niko nije odgovarao“, ističe Rizvanović.
U čast ubijenih u Sokolini podignuto je spomen obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni zarobljnici još se nalazi na istom mjestu. Prema riječima Tajiba Delalića, pomoćnika općinskog načelnika za boračka pitanja, u narednom periodu će se uraditi reparacija autobusa, kako bi se ovaj podsjetnik na masakr, zaštitio od daljeg propadanja.
Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, delegacije su odale počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne.
Delegacije su položile cvijeće kod spomen-obilježja ispred Osnovne škole Dobroševići, te se sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema, a svoje su živote položili za odbranu domovine, te obišli mezarje u Ahatovićima.
Tragičnog dana u Sokolini su ubijeni:
Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibrahim Boloban, Amir Duraković, Jusuf Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šaćir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Mesudin Malagić, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto.
Na mjestu Ranovača 2.06.1992, godine braneći svoj narod i domovinu poginuli su:
Šaban Brajmaj, Mesud Burić, Džemil Bukalo, Admir Čaušević, Osman Čaušević, Hamid Divolić, Elvedin Đedović, Osman Efendić, Avdo Gačanović, Hamid Gačanović, Nihad Mešanović, Samir Mujkić, Jusuf Suljić, Nijaz Šehović, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Bećir Žiga i Meho Žiga.
PRES SLUŽBA OPĆINE
