Danas su se navršile taèno 22 godine od kako je agresor, u autobusu svirepo ubio 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatoviæi, Bojnik i Dobroševiæi, te godišnjica stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji, poginuli na brdu Ranovaèa, braneæi svoj narod i domovinu.
Delegacije opæina Novi Grad Sarajevo i Ilijaš, boraèkih udruženja, stanovnici Ahatoviæa, Bojnika i Dobroševiæa, veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, danas su položili cvijeæe na mjestu masakra i odali poèast nevinim žrtvama.
Nakon strašnih tortura koje su prošli u logoru u Rajlovcu, gdje su proživljavali sve što ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od njih nisu ni slutili da æe im lažno obeæanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja, vožnja u smrt.
Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševiæa, Ahatoviæa koji su se nalazili u logoru u Rajlovcu, da uðu u autobus koji ih je trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji naèin ubili.
Neprijateljski vojnici po dolasku u Sokolinu naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo,od kojih je jedan u meðuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci užasnog žloèina u Sokolini.
Elvir Jahiæ, jedan je od rijetkih koji je imao sreæu da preživi ovaj stravièni zloèin. I danas 22. godinu poslije došao je na mjesto zloèina, kako bi prouèio Fatihu svojim komšijama, koji su ubijeni u autobusu. Elvir kaže da je siguran da mu je sudbina odredila da ostane živ i da svjedoèi o zloèinu. Istièe da 14.6.1992. godine nikada neæe zaboraviti, a tu je kaže, da se ne zaboravi veliki zloèin poèinjen nad Bošnjacima.
„Došli su u logor i kazali da idemo na razmjenu. Ali, prevarili su nas i dovezli ovdje, a onda poèeli muèki ubijati. Nakon što su prestali granatirati ja sam, iako teško ranjen u predjelu kième, nekako uspio dopuzati do potoka i tu su me našli mještani koji su me spasili. Bio sam teško ranjen i planirao sam izvršiti samoubistvo, ali ipak je razum prevladao“, isprièao je Jahiæ, istièuæi da za ovaj zloèin niko nije odgovarao, iako se zna ko je nalogodavac da se izvrši masakr nad Bošnjacima.
Ubijenim je u Sokolini podignuto spomen – obilježje. Autobus u kojem su dovezeni, a potom ubijeni naši sugraðani, nijemi je svjedok svirepog zloèina koji se prije 22 godine dogodio na tom mjestu. Meðutim, kako vrijeme prolazi ovaj podsjetnik polako propada.
„Ako ne zaštitimo ovaj autobus i ne obilježimo mjesta zloèina, doista neæemo ni sjeæanja na zloèin zadržati u svojim glavama. Moramo ovo mjesto što prije zaštititi“, kazao je Tajib Delaliæ, pomoænik naèelnika Opæine Noivi Grad Sarajevo za boraèka pitanja.
Nakon polaganja cvijeæa i uèenja Fatihe kod spomen – obilježja Sokolina, delegacije su odale poèast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne. Položeno je cvijeæe kod spomen – obilježja ispred Osnovne škole „Dobroševiæi „ gdje su se prisutni sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema, a svoje su živote položili za odbranu domovine. Delegacije su obišle i mezarje u Ahatoviæima.
Tragiènog dana u Sokolini su ubijeni:
Meho Bašiæ, Salem Beèiæ, Ahmilo Beèkoviæ, Fadil Beèkoviæ, Nusret Beèkoviæ, Edin Bešiæ, Šuærija Bešiæ, Ibrahim Boloban, Amir Durakoviæ, Jusuf Džuho, Alija Gaèanoviæ, Æazim Gaèanoviæ, Mufid Gaèanoviæ, Mujo Gaèanoviæ, Mustafa Gaèanoviæ, Nedžib Gaèanoviæ, Samir Hrustanoviæ, Ejub Kalkan, Ale Mehmedoviæ, Nedžad Mešanoviæ, Midhat Muharemoviæ, Armin Mujkiæ, Edmir Mujkiæ, Eldin Mujkiæ, Fikret Mujkiæ, Hemed Mujkiæ, Mirsad Mujkiæ, Muhamed Mujkiæ, Refik Mujkiæ, Salem Mujkiæ, Šaæir Mujkiæ, Uzeir Mujkiæ, Zijad Mujkiæ, Nazif Mujkiæ, Ramiz Novalija, Mesudin Malagiæ, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanoviæ, Izet Rizvanoviæ, Mehmed Rizvanoviæ, Nedžad Rizvanoviæ, Sulejman Rizvanoviæ, Enes Suljiæ, Enver Suljiæ, Muhamed Suljiæ, Salih Suljiæ, Suad Suljiæ i Ramiz Ušto.
Na mjestu Ranovaèa 2.juna1992. godine braneæi svoj narod i domovinu poginuli su:
Šaban Brajmaj, Mesud Buriæ, Džemil Bukalo, Admir Èauševiæ, Osman Èauševiæ, Hamid Divoliæ, Elvedin Ðedoviæ, Osman Efendiæ, Avdo Gaèanoviæ, Hamid Gaèanoviæ, Nihad Mešanoviæ, Samir Mujkiæ, Jusuf Suljiæ, Nijaz Šehoviæ, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Beæir i Meho Žiga.
PRES SLUŽBA OPÆINE
