U nekadašnjem ratnom skloništu u sarajevskom naselju Dobrinja, a koje je bilo sinonim za stradanje, glad i bijedu, od početka oktobra ove godine sasvim je druga slika.
Podzemno sklonište, sagrađeno od armiranog betona, sada je prepravljeno u elegantnu tržnicu sa staklenim izlozima i podom koji krase motivi bosanskog ćilima, a na ulasku tabla sa natpisom “Bosanska tržnica”.
I već samim preletom preko imena dućana: “Voćar promet” Zvornik, “Agrofood” Konjević Polje – Bratunac, “Eko life” Stolac, “Više-Grad” Višegrad, “Tarevci” Modriča, “3E” Skelani – Srebrenica, “ Eko select milk“ Žepa – Rogatica, “Brojler” i “Klas” Sarajevo, jasno je da tržnica obuhvata proizvođače iz velikog dijela Bosne i Hercegovine, a njeni uposlenici vole reći da je to mjesto na kojem se skupilo sve dobro od Bregave, preko Neretve, pa do Drine i Save.
U dućanu Tarevci, čije police krase tegle sa džemovima i pekmezom, prekrivene crvenim, roze, lila i bijelim krpicama sa karo uzorkom, zatječemo dvije djevojke – Amelu iz Sarajeva i Dženitu iz Modriče. Obje su ovdje zaposlene od 1. oktobra i s ponosom pokazuju uredno složene rafe.
“Nas dvije smo jutros stavljale prekrivače za poklopce”, kaže Amela i pokazuje uredne, po bojama poklopaca poredane redove staklenki, pune domaćih džemova i pekmeza, flaše sa sirupima i sokovima. Ipak, od svih proizvoda, posebno ističe marinirani zeleni paradajz, džem od kruške i suhe šljive bez košpica.
Profesorica za pultom
“Sve ovo je organski proizvedeno. Za povrće i voće koje je upotrijebljeno za ove proizvode pripremljeno je posebno tlo, ništa nije prskano, a prilikom pravljenja i konzerviranja nisu korišteni vještački zaslađivači, niti kiselina”, priča Amela i napominje kako je uvjet za prodaju u Bosanskoj tržnici – isključivo domaći proizvod, potpuno organski proizveden.
POTICAJ POVRATNICIMA
Džemaludin Kahrović, šef Odsjeka za privredu Općine Novi Grad Sarajevo kaže da je ideja za izgradnju Bosanske tržnice potekla od Općinskog načelnika Semira Efendića, koji je želio pomoći povratnicima, ali i stanovnicima najmnogoljudnije općine u Bosni i Hercegovini, da na jednom mjestu imaju domaću pijacu.
“Željeli smo pomoći povratničkoj populaciji koja marljivo radi, ali nema gdje plasirati proizvode. Naš jedini uvjet je bio da su svi proizvodi organski i isključivo domaći, a onda smo vrlo lako došli do velikog broja takvih proizvođača.
Na početku su bili malo skeptični kada su saznali da im nešto nudimo, a ne tražimo ništa zauzvrat, jer je zakupnina samo jedna konvertibilna marka.
Mi smo odlučili da tako bude prve godine, dok se ne uhodaju. Namjeravamo napraviti još nekoliko ovakvih tržnica, ali o tome ćemo pričati kad vidimo rezultate koje će dati ova prva”, kaže Kahrović. Dodaje da je općina naročito ponosna na činjenicu da je kroz Bosansku tržnicu uspjela angažirati kompanije koje zapošljavaju osobe svih bh. nacionalnosti.
Prekoputa ovog je dućan “Eko life” iz Hercegovine. U bijelom mantilu nas dočekuje ljubazna trgovkinja Lejla Grebo-Fazlagić, diplomirana inženjerka tehnologije prehrane, koja je jedno vrijeme predavala u školi.
“Obim časova se smanjio i ja sam ostala bez posla. Onda se pojavila informacija o Bosanskoj tržnici i priča da će primati samo osobe sa biroa. Tražili su nekog ko je stručan za prehranu, ja sam se javila i – evo me. Istina, nije kao u učionici, ali je dobro”, priča Lejla dok nam pokazuje šaroliku ponudu, počevši od meda raznih vrsta, preko domaćih sirupa i sokova, turšija – kiselih krastavaca, paradajza, ajvara, paprika, pa sve do raznih vrsta maslinovog ulja, vitaminskih preparata od badema, oraha, smokava i meda, te eteričnih ulja i prirodnih sapuna. Naravno, tu je i hercegovačko voće – narovi, mandarine te raštika… ali i jedan poseban proizvod – voda za prskanje veša pri peglanju sa mirisom “vječnog cvijeta” ili smilja i lavande.
Lejla objašnjava da se u ovom dućanu prodaju proizvodi više kooperanata i da svi svojim certifikatima i drugim dokmentima nadležnih službi garantiraju da proizvodi nisu tretirani hemijskim sredstvima, niti je njihova proizvodnja genetski modificirana.
Kaže da u tržnicu dolaze i ljudi koji nisu samo sa Dobrinje, nego iz cijelog Sarajeva, ali i iz drugih gradova. Dok to govori, u prodavnicu ulaze dvije gospođe iz Mostara. Jedna se čudi što je nar jeftiniji nego u Mostaru, a druga se divi mirisnim uljima.
“Agrofood” iz Konjević Polja i “Voćar Promet” iz Kalesije imaju zajednički dućan. Pun je svježeg povrća, pšeničnog i kukuruznog brašna samljevenog u vodenici, ukiseljenog povrća, domaćih sokova, džemova… a cijena im je niža nego na drugim pijacama.
U ovoj prodavnici su dva trgovca. Sedina je po zanimanju geometar, ali nema ništa protiv da radi u Bosanskoj tržnici. “Sama pomisao da su ovo što prodajemo napravili sve naši ljudi i to uglavnom povratnici, da je sve, od sjemena pa do krajnjeg proizvoda, produkt ljudske ruke i truda, mnogo mi znači. Sva ova kiselina je bez esencije, povrće je ukiseljeno sa prirodnim sirćetom, također nema vještačkih zasladivača… Firma koja proizvodi ove krastavce, paprike, sve što ovdje vidite, to radi na svojoj zemlji koja nije zagađena, koja je daleko od saobraćaja i industrije. Ta firma zapošljava 45 ljudi, a sada smo i nas dvoje tu”, priča Sanida.
‘Život je ponovo lijep’
Njenu priču potvrđuje i Sarajlija Rušid, koji ne zna šta će prije kupiti.
“Nisam u životu vidio ljepše paprike. A vidite ovu salatu – nije u listovima, nego u glavici. A tek čistoća, sve se blista”, govori Rušid, dok njegova supruga bira kukuruze i tikvu za slatko.
“Gdje god se okrenem – sve je čisto i sve je organsko. Na drugim pijacama prodaju staru robu iz hladnjača, ko zna odakle. Ja sam čitav grad obišao da nađem domaću šljivu, nigdje je nema, i tek sam je ovdje našao. Neki kažu da su cijene malo veće, ali ja mislim da su one prilagođene kvalitetu. Ili ćete jesti jeftinu, a lošu hranu, ili ćete se samo za koji fening skuplje dobro i kvalitetno hraniti – na vama je. Ja se samo molim Bogu da ovako ostane i da se otvori još ovakvih prodavnica”, veli Rušid.
Slično govori i Sarajka Azra, koja je odlučila da više ne kupuje na drugim pijacama u gradu. U prodavnici Skelani – Srebrenica, ona proba kajmak.
“Kako je samo žut”, kaže, proba zalogaj, a onda zadovoljno, dižući palac ruke u zrak, doda: “Ali i dobar, odličan.” Kupuje kajmak, pa proba sir…
Trgovkinja Hanifa Mustafić kaže joj: “Gospođo, ja svako jutro, prije nego otvorim radnju, probam svaki proizvod. Ako ocijenim da nešto ne valja, da ja to ne bih jela, to i ne prodajem.”
Azra ne krije oduševljenje Bosanskom tržnicom. Kaže: “Ovo ovdje je zdravlje, ovo je lijek. Tamo, na drugim pijacama i u drugim prodavnicama, uglavnom je otrov. Ja radim u Titovoj ulici i uvijek sam s posla išla na najbližu pijacu i teglila cekere do Dobrinje. Na kraju bih uglavnom utvrdila da sam kupila nešto staro, nešto puno hemije, a sada imamo ovu prodavnicu i život je ponovo lijep”, govori i odlazi u sljedeću prodavnicu – Eco Select Žepa Rogatica, u kojoj se prodaju uglavnom specijaliteti od kozijeg mlijeka, uključujući i napitak ajran, ali i tek ulovljena pastrmka iz rogatičkog ribnjaka Slap.
Mesnica bez zamrzivača
Tu su i dva dućana u kojima je roba proizvođača iz Sarajeva. Jedan od njih je Brojler Novi Grad – prodavnica pilećeg mesa i prerađevina koja nema zamrzivač.
Tgrovkinja Sanela objašnjava da imaju samo frižider u kojem je izložena roba i da je to, ustvari, adut ove prodavnice – ono što je izdvaja od ostalih te vrste.
“To znači da mi svakog dana dobijemo svježe meso, koje nije nikad prije zaleđeno, a ni odleđeno. U drugim mesnicama prodaje se meso iz hladnjača, zaklano i pripremljeno prije ko zna koliko dana, mjeseci… Ovdje, što se danas pripremi, to se i proda.”
Kaže da su ponosni na svoj proizvod “eko pile”, što je ustvari meso piladi koja su uzgajana u prirodnim uvjetima i hranjena hranom bez hemijskih dodataka.
I na kraju, na samom izlazu iz tržnice, nalazi se prodavnica hljeba i peciva Klas, u kojoj kažu da prodaju proizvode od čistog brašna koje nije bojeno niti tretirano bilo kakvim drugim dodacima.
Bosanska tržnica je projekat Općine Novi Grad Sarajevo. Koštao je 200.000 KM [100.000 eura], zapošljava direktno 15 ljudi, a indirektno je u projekat uključeno blizu 40.000 ljudi. Zakupci mjesečno plaćaju samo jednu konvertibilnu marku [50 eurocenti] zakupnine, a kvalitet robe kontrolira Služba za privredu Općine Novi Grad.
Izvor: Al Jazeera
