Predstavnici Općine Novi Grad, boračkih udruženja, preživjeli logoraši, članovi porodica, rodbina, prijatelji ubijenih stanovnika Aerodromskog Naselja, obilježili su godišnjicu stradanja svojih komšija.
17. juna 1992. godine stanovnike ovog naselja zadesio je nezapamćen zločin. U ranim jutarnjim satima, Niški specijalci su ušli u naselje i uz informacije koje su dobijali od komšija Srba započeli masakr nad nedužnim i nevinim stanovništvom. Zapomaganja, jauci i krici budili su iz sna porodice, izlazili su muškarci da vide šta se dešava i ubijani na kućnom pragu. Prema podacima kojima raspolaže Udruženje logoraša Općine Novi Grad toga dana je u ovom sarajevskom naselju ubijeno 39 civila, a u borbama koje su vođene toga dana još 28 boraca Armije RBiH. Danas je obilježena tužna godišnjica na kojoj su učenjem Fatihe, minutom šutnje, te polaganjem cvijeća brojne delegacije odale počast poginulima.
„To je jedan od najtužnijih dana koji se desio u proteklom ratu. Ljudi su ubijani zbog imena i prezimena, bez ikakvog oružja u rukama. Još 500 osoba iz Areodromskog Naselja je odvedeno u logore, od kojih je manje od polovine preživjelo četničke kazamate. Ostali su umirali u najtežim mukama, poslije tortura koje ni jedan ljudski um ne može ni zamisliti“, kaže Amir Smječanin, predsjednik Udruženja logoraša Općine Novi Grad.
Kakve strahote su doživjeli stanovnici Aerodromskog naselja svjedoče preživjeli logoraši. Ubijane su žene, djeca, starice…silovane djevojčice pred očima majki, ubijani dječaci od šest-sedam godina.
Meho Šljivo je imao samo 17 godina, kada je izašao pred ulaz zgrade zajedno s ocem, sestrom, mamom i nanom. „Prišli su četnici i izveli pred nas moju nanu i oca. Jedan od njih mi je držao glavu kako bih gledao u oči ocu kojega su na svega dva metra udaljenosti od mene ubili. Pucali su i u nanu, a tek onda su počeli mene tući. Ne znam je li boljelo, jer sam bio u šoku, komi, nesvijesti, nisam vjerovao da se događa nešto ovako. Odveli su nas u sabirni centar na Aerodrom, a potom u logor na Kulu. Dva puta do Kule su me pripremali za strijeljanje i odustajali. Imali smo sreću da smo nas troje preživjeli, ali rane su preduboke i nikada se nismo od njih oporavili“, priča nam Meho, logoraš iz Aerodromskog Naselja i dodaje da je za šest dana zarobljeništva smršao 12 kilograma, te pretrpio strahote kojih se nerado sjeća.
Tajib Delalić, pomoćnik općinskog načelnika za boračka pitanja ističe da je Općina Novi Grad lokalna zajednica koja je primila veliki broj stanovnika protjeranih sa svojih ognjišta, koji su dok nisu došli na područje Novog Grada prošli kroz četničke kazamate. „I mi smo na našem području imali logore, među kojima su Dobroševići i Rajlovac u koje je odvedeno više od 550 stanovnika. Mnogi od njih nisu nikada više ugledali svjetlo dana“, istakao je Delalić.
PRES SLUŽBA OPĆINE
