Kalendar Događaja

HADŽIĆ (Nezir, Semiza) SAFET rođen je 28. 08. 1952. godine u seluStrmici općina Rudo. Sa suprugom Džemilom zaimao je troje djece – sina Nezira i kćerke Amilu i Almiru.

U činu vojnika, na dužnosti pomoćnika komandanta za moral Štaba TO općine Novi Grad Sarajevo, poginuo je 18. 04. 1992. godine, na glavnoj kapiji, u pokušaju ulaska sa jedinicom u fabriku JNA za proizvodnju naoružanja „Pretis“ u Vogošći kod Sarajeva, s ciljem izvlačenja naoružanja. Ukopan je na velikom šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.

Za ratne podvige, ispoljenu hrabrost i ukupan doprinos u organiziranju i pružanju otpora agresoru, 04. 10. 1992. godine, posthumno mu je dodijeljeno najviše Ratno priznanje značka „Zlatni ljiljan“.

Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.–1995. godine, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarene rezultate, 14. 04. 1994. godine, posthumno je odlikovan Ordenom heroja Oslobodilačkog rata.

Odlukom Predsjedništva RBiH od 12. 01. 1996. godine posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

18. april 1992.

Patriotsku ligu su osnovali Sefer Halilović i njegovi suradnici 10. juna 1991., s ciljem da se u nju učlane sve osobe odane ideji neovisne Bosne i Hercegovine. Liga je sudjelovala u pripremanju i pružanju otpora srpskim paravojnim jedinicama kao i JNA. Bila je veoma skromno materijalno-tehnički opremljena, ali u velikoj mjeri u tom otporu i uspijevala. Kao znak raspoznavanja, pripadnici su koristili amblem na kojem se nalazi grb Bosne i Hercegovine, iznad kojeg piše Patriotska liga. Veoma su značajni doprinosi koje je ova formacija dala u obrani grada Sarajeva i sprječavanju zločina nad građanima Sarajeva. Patriotska liga pravno prestaje postojati 1992. osnivanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine.

10.juni Dan određen odlukom udruž. P.L.

Period prije agresije
Safet Zajko je rođen 1. marta. 1959. godine u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošća. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi. Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetama. Početkom ratne 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Do početka agresije, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.

 

Period agresije
Iz već formiranih jedinica sa ovog područja nastali su 19. maja 1992. godine Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo i 15. pješadijska brigade TO Novi Grad koja je formirana 1. jula 1992. godine. Daljim ukrupnjavanjem jedinica i poboljšanjem organizacione strukture 1. oktobra 1992. godine formirana je Druga motorizovana brigada na čijem čelu je bio Safet Zajko.

 

Smrt
Samo 5 dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, na brdu Žuč, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, poginuo je Safet Zajko. Iza Safeta ostala je supruga i dvije kćerke. Sahranjen je kao šehid u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

 

Odlikovanja
Za ratne podvige, naredbom komandanta GŠ Armije RBiH broj 02-/1091-451 od 15. 12. 1992. godine[2] dobio je najviše ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH broj 02-111-290/94 od 14. 04. 1994. godine posmrtno je odlikovan ordenom heroja OOR. Odlukom Predsjedništva RBiH broj 02-111-35/96 od 12. 1. 1996. godine, posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

U Sarajevu jedna ulica, u općini Novi Grad, nosi naziv po njemu.

17. juni 1993.

Ovdje su vođene žestoke borbe i to borbe prsa u prsa. Nije se znalo ko su jedni, a ko drugi, ali zahvaljujući hrabrosti branilaca, Dobrinja je odbranjena, a sa njom i Sarajevo i Bosna i Hercegovina.

Prema riječima učesnika u borbama u ovom dijelu Novog Grada, taj dan poginulo je oko 27 naših boraca, mladića koji su grčevito branili ovo naselje. Ta bitka je bila bitka za život, jer su borci Armije RBiH bili svjesni da će ako padne ovaj dio naselja Dobrinja, pasti i  Vojničko i Alipašino Polje. To je bila ulazna kapija u grad i nije se smjelo ni pomisliti šta bi se desilo da Dobrinja nije odbranjena od agresora.

21.juni 1992.

 

Prijeratni period
Ramiz Salčin je rođen 13. maja 1954. godine u selu Gornji Igri, naselje Borač, općina Gacko.

Prije samog otpočinjanja rata u Bosni i Hercegovini Ramiz Salčin je odigrao važnu ulogu u organiziranju otpora na prostoru sarajevske Novogradske općine. Sa saborcima i patriotama organizirao je i postavio straže još u februaru 1992 a već početkom marta iste godine spriječio je izlazak neprijateljskih snaga na brdo Mojmilo i zauzimanje strateški važnih položaja za odbranu Sarajeva.

 

Smrt
Poginuo je 22. augusta 1992. u Saraj-Polju od snajperskog hica sa neprijateljskog položaja iz Neđarića. Ukopan je u haremu na Kovačima u Sarajevu.

 

Priznanja
Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH Zlatnim ljiljanom a dobitnik je i ordena “Zlatni grb s mačevima”. U čast njemu, jedan trg i ulica u Sarajevu nose naziv Ramiz Salčin. Osim toga po njemu je nazvana i sportska dvorana na Mojmilu.

22. avgust 1992.

Smail (Smajo) Šikalo (Plužine kraj Nevesinja, 26. travnja 1967 – Sarajevo, 8. prosinca 1992.) je bio bosanskohercegovački vojnik, poznat po tome što je za vrijeme opsade Sarajeva bio zapovjednik vojne policije 2. motorizirane brigade ARBiH. Prije izbijanja rata u BiH se bavio karateom, a neposredno pred izbijanje sukoba sudjeluje u organiziranju paravojnih formacija od kojih će kasnije nastati ARBiH. Na početku rata se istakao u borbama, ali i pisanjem pjesama koje su objavljene u tadašnjim sarajevskim ratnim listovima. Tri puta je ranjen, posljednji put 1. prosinca 1992. Sedam dana kasnije podlegao je ranama.

8.decembar 1992.