U Centru za kulturu Dobrinja – Vila Hadžihalilovića sinoć je održana književna večer: “Hadžibegova putovanja, u sklopu koje su promovisana četiri nastavka knjige „HADŽIBEG”, autora Kemala Čopre.
Ovom prilikom autor je na sebi svojstven način pristnim posjetiteljima predstavio odlomke iz svojih knjiga, tako da su imali priliku da na jednom mjestu čuju Hadžibegove priče, koje su plod dugotrajnog zapisivanja i istraživanja starih običaja, načina života i mjesta na kojima se dešavaju.
Hadžibeg se pojavio 2014. putem društvenih mreža, a prva knjiga je štampana 2015. godine, prvi tiraž od 500 primjeraka je rasprodan prije nego što je knjiga i izašla iz štampe, te od tada njegova popularnost i čitanost rastu, kao i broj knjiga koje su objavljene.
Uzeir Hadžibeg zapravo je fiktivni lik, kojeg je “stvorio” sarajevski pisac Kemal Čopra, ali brojni obožavatelji priča teško vjeruju da djed Uzeir nije stvaran.
Čopra svojim načinom izražavanja i pisanjem priča starog djeda Uzeira čuva bosanski duh, mentalitet čovjeka i podneblje iz kojeg dolazi.
U ugodnom ambijentu bašte Vile Hadžihalilovića, Kemal je sa školskom drugaricom Azrom pročitao nekoliko priča koje su nastale u sarajevskim mahalama, i dočarao im momenat kada Uzeir i Fata sjede na čardačiću, ispijaju kafu, gledajući na Sarajevo i prisjećajući se starih dana.
Dio jedne od priča u kojoj Uzeir razgovara sa Fatom, a koju su posjetitelji imali priliku čuti glasi: Sjećaš li se ti moj Uzeire kad sam ja došla zate, sjećam kako se neću sjećati, a sjećaš li se kad me ona tvoja nana natjerala da pred svima varim halvu, ko biva da me ispita znadem li ja to. Jok, ko će se toga sjetiti. E moj Uzeire, kako mi je tada bilo, ne mogu ti kazati, miješam ja onu halvu i molim se u sebi dragom Bogu: “mili Allahu, jal je stisni, jal me sebi digni”…
Hadžibegove priče, pretočene u knjige, ne samo da podsjećaju na nježna sjećanja iz djetinjstva, na jedno drugo vrijeme, već su i svojevrstan riječnik jednog jezika koji još samo živi ponegdje, u ponekim „budžacima“sarajevskih mahala i trajan su dokument o jednom vremenu, o ljudima i običajima, o životnoj mudrosti…Uzeir Hadžibeg je „dobročudni ters“ koji voli ljude i sa ljudima vodi dijalog. On je simbol svega onogo što smo svi mi izgubili. ˝Hadžibeg˝ su knjige koje su u posljednje vrijeme najprodavanije ne samo kod nas nego i izvan naše zemlje.
“Mi imamo tako bogatu tradiciju, vjerujte mi da se ljudima u našem okruženju veoma sviđa naše izražavanje, ali pravo bosansko izražavanje. Taj jezik je naše bogatstvo koje treba da čuvamo, koje treba da prenosimo i naš jezik je naš identitet, a sa ovakvim jezikom smo vrlo,vrlo bogati. Moje knjige se prodaju na Amazonu i dostupne su u čitavom svijetu”, kazao je Čopra.
PRESS OPĆINE
