U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica otkako je agresor, prije 29 godine u autobusu svirepo ubio 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, i 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su ubijeni na brdu Ranovača u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji.
Veliki broj porodica ubijenih, preživjeli borci i logoraši, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Općinskog vijeća Novi Grad, Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, boračkih udruženja, Osnovne škole “Mustafa Busuladžić”, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, te političkih partija, danas su položili cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.
Masakr u Sokolini je jedan od mnogobrojnih ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.
Nakon strašnih tortura koje su prošli u logoru u Rajlovcu, gdje su proživljavali ono što ljudski um ne može ni zamisliti, tog 14. juna 1992. godine neprijateljske snage naredile su zarobljenim mještanima Bojnika, Dobroševića i Ahatovića da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji način ubili. Neprijateljski vojnici naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su po dolasku u mjesto Sokolina, autobus zasuli granatama, bombama, mecima … Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci užasnog žločina počinjenog u Sokolini.
Bolna sjećanja na ubijenu mladost
Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, imao je tek 19 godina, kada je ranjen u desnu nogu i zarobljen od strane agresora, a tako ranjen zajedno sa komšijama Bošnjacima, odveden je u logor u Rajlovac.
“Nakon višednevnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu. Tog 14. juna u večernjim satima, negde oko 20 sati, povezli su nas iz kruga u Rajlovcu, kazavši nam da idemo na razmjenu, međutim dovezli su nas u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela kanonada iz raznog oružja, od granata, ručnog bacača, ose, desetina bombi, puščanih metaka…Epilog toga je 48 ubijenih i raskomadanih Bošnjaka. Na mojoj duši vječno će ostati ožiljci kao i oni od ranjavanja, jedno bolno sjećanje na ljude koji su u prosjeku imali između 20 i 30 godina, bila je to mladost jednog naselja, ciljano su išli i svi oni koji su pružali otpor agresoru i branili Republiku BiH osuđeni su na smrt”, priča nam Elvir.
Iako teško ranjen, Elvir se uspio nekako izvući ispod tijela ubijenih i dopuzati do šumskog potoka, gdje su ga pronašli mještani obližnjeg naselja. Zahvaljujući mještanima naselja Ravne, Homar i Vukasovići ubijeni Bošnjaci ukopani su u jednu grobnicu, a 1996. godine su ekshumirani i većina ih je ukopana u haremu džamije u Ahatovićima.
“Koliko god su mi teška sjećanja i duboke rane na duši i u srcu, više me boli činjenica da nikad niko nije direktno odgovarao za ove zločine, a iduće godine će biti 30 godina od tog zločina, iako se zna ko je iz logora Rajlovac naredio egzekuciju Bošnjaka, a zna se i gdje se ti ljudi nalaze danas”, kaže Elvir.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima.
Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen- bilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne. Također, položeno je cvijeće kod spomen-obilježja ispred Osnovne škole “Mustafa Busuladžić” u Dobroševićima, gdje su se prisutni učenjem Fatihe i minutom šutnje sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema među živima, a svoje su živote položili za odbranu domovine. Delegacije su obišle i mezarje u Ahatovićima.
Tragičnog dana u Sokolini su ubijeni:
Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibrahim Boloban, Amir Duraković, Jusuf Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šaćir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Mesudin Malagić, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto.
Na mjestu Ranovača 02.06.1992, godine braneći svoj narod i domovinu poginuli su:
Šaban Brajmaj, Mesud Burić, Džemil Bukalo, Admir Čaušević, Osman Čaušević, Hamid Divolić, Elvedin Đedović, Osman Efendić, Avdo Gačanović, Hamid Gačanović, Nihad Mešanović, Samir Mujkić, Jusuf Suljić, Nijaz Šehović, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Bećir Žiga i Meho Žiga.
PRESS OPĆINE
