Na Trgu ZAVNOBiH-a kod broja 10, u naselju Alipašino Polje danas je obilježena 27. godišnjica masakra u kojem je agresor granatama ispaljenim sa položaja vojske Republike srpske iz Nedžarića ubio šest građana, od kojih troje djece. Najstarije dijete imalo je nepunih 15, a najmlađe nepunih sedam godina.
Tim povodom delegacije Općine Novi Grad Sarajevo, Savjeta Mjesne zajednice „Alipašino Polje B – 2“, Općinskog vijeća Novi Grad, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, Unije civilnih žrtava rata KS, političkih partija, te porodice i prijatelji ubijenih i građani, odali su počast stradalim i položili cvijeće na spomen – obilježje.
Minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se 20. septembra 1992. kada je agresor na ovo mjesto ispalio četiri granate, usmrtivši dječake Samira Ibrahimagića (1983.), Enesa Muharemovića (1985.) i Adnana Mušanovića ( 1977.), te tri odrasle osobe Zorana Drndelića, Željka Lovrića i Rasima Šaškića.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 Fikret Grabovica, podsjetio je da se na ovom mjestu dogodio jedan od mnogobrojnih zločina počinjenih nad građanima Sarajeva tokom agresije na BiH. Istakao je da je ovaj masakr, kao i mnogi drugi, potvrda da su zločinci htjeli da počine što veći zločin, a u svojim zločinačkim namjerama nisu zaobišli ni djecu. „To potvrđuje podatak da je tokom opsade Sarajeva ubijeno oko 11.500 građana našeg grada, od kojih 1.600 djece, djece koja su najnedužnija, koja nisu željela rat, niti su znala šta je to. Nažalost, za počinjene zločine još niko nije odgovarao”, rekao je Grabovica.
Obilježavanju godišnjice masakra prisustvovali su i učenici OŠ “Fatima Gunić”, koju su pohađala dvojica ubijenih dječaka, dok je najmlađi među njima, trebao da krene te godine u prvi razred.
“Na ovaj način njegujemo uspomenu na stradale, čuvamo uspomenu od zaborava i nastojimo doprinijeti kulturi sjećanja koja je vrlo važna zbog mladih i budućih generacija“, dodao je Grabovica.
Naglasio je da su agresori djecu ubijali planirano i sistematski, da o tome govori niz podataka, jer su djeca ubijana uglavnom dok su se igrala, sankala, u školskim klupama, za vrijeme spavanja, često sa igračkom u ruci, ali i sa osmijehom na licu. Agresor nije birao ni mjesto ni vrijeme, birao je trenutak kada može ubiti što više nedužnih.
PRESS
