Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo sa načelnikom Semirom Efendićem, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995., boračkih udruženja, članovi porodica ubijenih, učenici Osnovne škole “Umihana Čuvidina” i brojni građani okupili su se danas na mjestu stradanja trojice dječaka koji su igrajući se ispred kuće u ulici Potur Šehidijina na broju 1 poginuli od granate ispaljene sa agresorskih položaja.
Učenjem Fatihe, minutom šutnje i polaganjem cvijeća na spomen – ploču u Boljakovom Potoku, obilježena je još jedna tužna godišnjica stradanja Admira Holjana (1979.), Aldina Alihodžića (1979.) i Denisa Bašovića (1982.), učenika OŠ “Umihana Čuvidina”. Ubijeni su prije 26 godina, tačnije 16. decembra, 1992. godine minobacačkom granatom ispaljenom s agresorskih položaja, a Nijaz i Nihad Poturak teško su ranjeni i ostali su trajni invalidi.
Ramizu Holjanu u ovom zločinu ubijen je sin Admir, kaže da svoj gubitak nikada neće preboljeti.”Okupili smo se na mjestu ovog strašnog zločina, da se sjetimo naših sinova i nevinih žrtava da bismo ih sačuvali od zaborava. Ono što nosimo u našim srcima je rana golema. Agresor je ciljano ubijao našu djecu. 26 je godina prošlo od tada, danas bi oni imali svoje porodice, supruge i djecu“, kaže Ramiz.
Dodaje da današnji dan nikada zaboraviti neće, svaki put kada prođe pored ovog mjesta ne osjeća svoje noge. Njegov Admir ubijen je u cvijetu rane mladosti, u svojoj 13. godini. „Dan je bio sunčan, miran kao da nije bio rat. On i njegovi drugovi su se dogovorili da se idu igrati u drugi dio naselja, samo što su krenuli i došli do garaže na kojoj je danas postavljena spomen – ploča, granata je eksplodirala u njihovoj blizini usljed čijeg dejstva su Admir, Aldin i Denis poginuli, a braća Nijaz i Nihad Poturak koji su bili s njima teško su ranjeni“, prisjeća se Ramiz dana kojeg će do smrti pamtiti.
Ističe da je to što porodice ubijene djece nose u srcima rana neizlječiva, ali ono što ih dodatno boli je to što ih vrijeđaju, što negiraju genocid, što negiraju to da su počinili agresiju na BiH, ali Ramiz poručuje da će porodice ubijenih istrajati u svojoj borbi za pravdu da se zločinci privedu pred lice pravde i da dobiju kaznu koju su zaslužili.
Među prisutnima danas je bio Nijaz Poturak koji je kao 15- godišnjak teško ranjen u masakru, 16. decembra 1992. godine u Potur Šehidijinoj ulici. Danas je on 90 postotni invalid. S velikim bolom prisjetio se toga dana:
„Izašao sam sa drugovima i bratom da se igramo, iznenada je pala granata koja je na mjestu ubila trojicu mojih komšija i velikih prijatelja, nikada ih neću zaboraviti. Brat i ja smo tada teško ranjeni, ali smo nekom srećom i Božijom voljom preživjeli. Prijatelji moji su stradali, kao da se jučer desilo i danas se sjećam svega i nikada to neću zaboraviti. Taj događaj ostavio je trajne posljedice u mom životu“, ispričao je Nijaz.
Općinski načelnik Semir Efendić kazao je da je obaveza sviju nas da obilježavamo ovakve događaje i da se sjećamo djece koja su nevino stradala, da se prisjetimo svih onih koji su dali živote za odbranu domovine od agresora, ali da ne zaboravimo ko nam je sve to radio i ko je ubijao nevinu djecu u Sarajevu. „Ovo je prilika da pozovemo nadležne, naročito pravosudne institucije da se pozabave istragama ko je ubijao djecu po Sarajevu kako ovakvi zločini ne bi prošli nekažnjeno“, izjavio je načelnik Efendić.
Cvijeće na mjesto masakra položile su i delegacije Grada Sarajeva i Savjeta Mjesne zajednice „Alipašin Most-1“, a nakon polaganja cvijeća proučen je Ja'sin i dova za ubijene dječake.
PRESS
