U prepunoj sali Općine Novi Grad Sarajevo, sinoć je održana promocija knjige “Bošnjaci ‘sigurne zone’ UN-a Žepa u logorima u Srbiji 1995-1996.“, čiji su autori naučni radnici: prof. dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik, dr. sci. Almir Grabovica, naučni saradnik i dr. sci. Alma Hajrić-Čaušević, naučna saradnica.
Pred velikim brojem prisutnih posjetilaca o knjizi su govorili: dr. sci. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Ramo Čardaković, predsjednik Udruženja boraca “185. žepska brigada“ 1. korpusa i načelnik Štaba žepske brigade, Nezim Halilović Muderris, komandant 4. muslimanske slavne brigade i Amor Mašović, višegodišnji član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine i delegat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
U borbi za očuvanje Žepe i drugih prostora BiH nikada ne smijemo stati
Skupu se obratio i općinski načelnik Semir Efendić, koji je kazao da je Žepa simbol herojstva, simbol jedne herojske odbrane tog prostora sve do 1995. godine, kada je zajedno sa Srebrenicom, pala u ruke agresora u naletu genocida.
“Ono što je po meni važno reći jeste da ni dan danas Žepa nije od tog agresora zauzeta. Prostor je obnovljen, kuće su obnovljene. Mislim da je postojanje Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava jedna od najvažnijih stvari koje je Univerzitet u Sarajevu uradio u svom djelovanju, kako za sve što se dešavalo u Sarajevu, tako i na teritoriji cijele BiH. Njihov doprinos je veliki, kako u procesima u Haškom tribunalu, tako i danas, u potrebi da se naši ljudi brane pred Sudom BiH. Čestitam im na svakom poduhvatu koji čine kako bi na argumentovan način istražili sve činjenice vezane za agresiju na BiH i na sve njene dijelove”, rekao je načelnik Efendić i istakao da je dobro što postoji ovako veliki interes ljudi za jednu ovakvu temu.
“Jedino što bih želio jeste da se ni Žepe, ni bilo kojeg drugog dijela BiH ne odričemo, da se njima bavimo, da budemo prisutni. Mi kao Općina već desetak godina provodimo programe podrške održivom povratku. Naš podsticaj poljoprivredi omogućava da neko živi i ima poljoprivredno gazdinstvo u Žepi, a da iz Novog Grada dobija podsticaj za poljoprivredu. Mislim da bismo svi morali voditi računa, ma koliko to nama bilo teško, jer je onima koji su Žepu branili do 1995. godine bilo daleko teže. Trebamo se potruditi da taj prostor i dalje čuvamo, kao što to radi naš Muderiris i mnogi njegovi saradnici, da učinimo sve što je u našoj moći da sačuvamo taj dio BiH. Neka nas i ove stvari, kroz podsjećanje na činjenice o zločinima i stradanjima, obavežu da u toj borbi nikada ne smijemo stati”, poručio je načelnik Efendić.
Živimo u vremenu borbe za narativ o periodu agresije na našu zemlju
Muamer Džananović je istakao da su knjige pisane na ovaj, naučan način, kao i sama priča o Žepi, vrlo važne za ono što mi danas živimo. “A mi zapravo živimo u vremenu borbe za narativ o periodu agresije, ne samo ove akademske koju mi vodimo, nasuprot ove kvazi naučne u koju se milioni ulažu. Ne samo da vladajuće političke strukture iz Beograda kroz institucije svoje države štite murale presuđenih ratnih zločinaca za genocid, nego milione ulažu da bi ispaljivali projektile na poligonima Ministarstva odbrane u Srbiji, kako bi pokazali da su „muslimanski ekstremisti” “sami sebe ubijali na tuzlanskoj “Kapiji” i na Markalama. Ova priča važna je i zbog generacija koje će doći poslije nas. Jako je važno govoriti o Žepi i drugim prostorima u BiH, jer se odbrana tih prostora, nažalost, stavlja u podređen položaj. To je važno jer su Istočno-bosanski korpus tzv. VRS-a, a poslije i Drinski korpus i Rogatička brigada VRS-a, svakodnevno atakovali na Žepu, rogatičku mjesnu zajednicu, kako bi ih stavili pod svoju kontrolu i realizirali jedan od šest strateških ciljeva”, istaknuo je Džananović.
Dodao je kako vjeruje da će unutar BiH doći generacije koje će, kada nas više ne bude, sa manje emocija analizirati sve ove činjenice, presude, knjige, naučna istraživanja i sagledati ih na objektivan način, te zbog toga misli da je važno da više ulažemo u naučna istraživanja i naučne projekte.
“Nadam se da nećemo odgajati generacije koje neće imati emocije prema Žepi, Srebrenici, Zvorniku, Prijedoru itd., kao što naša generacija nema emocije prema nekim prostorima odakle su naši preci protjerani. Ako dođe do toga, te generacije bit će spremne praviti ustupke onima koji su osmislili ovaj velikodržavni projekat, počinili genocid i brojne masovne ratne zločine, a danas imaju sljedbenika ništa manje nego devedesetih”, rekao je Džananović.
Istina koja će svjedočiti jednom vremenu zla, ubijanja i razaranja
U svom izlaganju Ramo Čardaković naglasio je važnost pisanja i izdavanja knjige radi budućnosti našeg naroda. „Imamo istinu koja će svjedočiti jednom vremenu zla, ubijanja i razaranja. U ovoj knjizi su historijske činjenice, svjedočenja o svemu onome što se dešavalo narodu „zaštićene zone UN-a Žepa“. Ovo je jedan svojevrstan naučni rad, autori su na ovaj način željeli da generacijama koje dolaze ostave u amanet da se to vrijeme proučava. Riječi naših dragocjenih autora snažno poručuju da moramo pamtiti i svjedočiti jednom vremenu. Preživjeli smo mnogo toga tokom agresije na BiH od 92. do 95. godine i moramo biti zahvalni svima onima koji su dali živote u odbrani naše domovine, jer su je branili srcem i učinili da mi danas slobodno živimo, a na nama je da se međusobno više poštujemo i da njihovu žrtvu nikada ne zaboravimo“, kazao je Čardaković.
Knjiga svjedoči posljedice teškog genocida u herojskoj Žepi
Govoreći o ovom iznimno važnom naučnom djelu Nezim Halilović Muderris je kazao da ono osvjetljava jedan težak period naše borbe, našeg uspravljanja, odnosno svjedoči posljedice teškog genocida u njegovoj herojskoj Žepi, koju on, kako kaže, nikada ne bih nazvao zaštićenom zonom, već tzv. zaštićenom zonom, jer je ona kao takva bila.
„Dva logora kroz koja su prošli moji Žepljaci, Šljivovica i Mitrovo Polje, svjedoče da je Srbija, kao što i znamo, bila agresor u našoj domovini i da je na svojoj teritoriji formirala logore, i da su u tim logorima moji Žepljaci preživjeli razna ponižavanja i torture, a najviše od njih su podnijeli heroji odbrane naše domovine, naše Žepe, herojske Žepe, a to su rahmetli Ago Dizdarević i Sabit Kulovac, naravno to ni u kom slučaju ne umanjuje torture koje su preživjeli i drugi. Ova knjiga nam daje za pravo da osjetimo ponos mi Bošnjaci, odnosno moji Žepljaci, koji su se borili u nadljudskim naporima, jer nije se žepska velika linija mogla braniti samo rukama mojih Bošnjaka, mojih Žepljaka i onih koji su utočište našli u Žepi“, naglasio je u svom nadahnutom govoru Nezim Halilović Muderris.
Spomenuo je dvojicu heroja koji su poginuli u bici na lokalitetu Budičin Potok, Hamida Divovića, koji nije Žepljak, ali je došao tu, i u svojoj 60. godini stao pred agresorski tenk, zajedno sa rahmetli Mehom Čavčićem i drugim Žepljacima.
„Ne smijemo zaboraviti nikada i naše heroje poput komandata Avde Palića, koji je simbol herojstava i koji je mogao da se izvuče, ali moj, naš komandant Avdo Palić, on se žrtvovao za našu Žepu. On je na taj način poručio da njegov, i život njegove porodice, supruge i dvije kćeri nije ništa vredniji ni važniji od onih za čiju sigurnost je on preuzeo brigu, našeg rahmetli Mehmeda ef. Hajrića koji je bio predsjednik Ratnog predsjedništva, koji se također žrtvovao zajedno sa našim komandantom i mojim komšijom Amirom Imamovićem. Ne smijemo zaboraviti ni druge hrabre istinske heroje. Neprijatelji naše domovine su potcjenili Žepljake, oni su bili goloruki, i odbranili su se“, zaključio je Muderris.
Brojna svjedočenja protiv ratnih zločinaca
Amor Mašović, višegodišnji član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine i delegat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji iza sebe ima veliki broj svjedočenja za ratne žločine, od Osjeka protiv Škorpiona, kantonalnih sudova, državnog suda i svjedočenja o onome što je čuo i vidio tokom proteklih 30 godina, govorio je u ulozi neposrednog sudionika događaja koji su opisani kroz tri poglavlja ove knjige.
Na početku izlaganja Mašović je istakao da o Žepi ništa nije znao do agresije na BiH, te da je njegov prvi kontakt sa Žepom bio u julu mjesecu 1995. godine, kada je bio dio pregovaračkog tima koji je trebao ishoditi spašavanjem civila i vojnika Žepe, a kasnije i pregovora za oslobađanje zarobljenih Žepljaka iz logora u Srbiji. Pregovori su se odvijali na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, u francuskom bataljonu, a predvodio ih je rahmetli dr. Hasan Muratović, koji je u to vrijeme bio premijer Vlade RBiH.
Nakon okupacije Srebrenice, ističe Mašović, kada su se agresorske snage zločinaca usmjerile prema Žepi i kada je Žepa nakon žestokog otpora ostala bez municije i naoružanja, kada se već vidjelo da borci neće moći izdržati toliku silu koja je krenula na Žepu, Vlada RBiH, na čelu sa dr. Muratovićem je pokušavala pronaći najbolje puteve za spas ljudi iz Žepe, a zahtjev agresorske strane bio je da se Žepljaci, vojnici predaju i predaju oružje, a da će nakon toga navodno biti odvedeni da ih registruje Međunarodni komitet CK-a.
“Odugovlačili smo pregovore kako bi smo ljudima Žepe dali vremena da se pripreme da se probiju prema Kladnju i preko Drine. To se na kraju desilo”, rekao je Mašović. Desetine ljudi završile su u logorima Šljivovica i Mitrovo Polje, u Srbiji.
Mašović je također kazao da je svjedočio u Haškom tribunalu protiv Radovana Karadžića, a Žepa je jedan od dijelova optužnice protiv njega, kao i pred Domom za ljudska prava u Sarajevu u slučaju koji je pokrenula supruga rahmetli Avde Palića, gdje je svjedočio protiv generala Tolimira od kojeg je tražio da mu kaže kakva je sudbina Avde Palića. Poslije je Sud donio Odluku da se nalaže manjem bh. entitetu da otkrije sudbinu Avde Palića. Prije dva mjeseca Mašović je imao priliku da svjedoči i pred beogradskim Specijalnim sudom za ratne zločine protiv Rajka Kušića, komandanta zone odgovornosti Rogatice, čiji zločini sežu itekako do onoga što se dešavalo u Žepi.
Knjiga “Bošnjaci ‘sigurne zone’ UN-a Žepa u logorima u Srbiji 1995-1996.“, je objavljena u izdanju Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Urednik je dr. sci. Amir Kliko, viši naučni saradnik, a recenzenti su dr. sci. Zilha Mastalić Košuta, viša naučna saradnica i dr. sci. Muamer Džananović, viši naučni saradnik.
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195504.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195551.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195606.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195651.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195706.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195727.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195907.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195839.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195817.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/PSX_20250212_195745.jpg?resize=1024%2C683&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-d2241388239c1dd46339b19df3a9395a-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-87f1b1761cd3fb4377f6e0a7f225f11e-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-8cdbecf5cf4d5cfdcf3fa5872ff810b4-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-fcba7c8bc2ddc87a9dbcddcc077038fa-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-5d9eb7226c609962e2dba0b3835bf3a0-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-0266cdb067d9b79edb2b1eb9c7b86275-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-f670707ea9bf7d53ece0c4e9da32f7ac-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG-d4fc3847c61ba12c7b05fbf3c1188993-V.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.novigradsarajevo.ba/wp-content/uploads/2025/02/IMG_20250212_201118.jpg?resize=1024%2C768&ssl=1)