Prije 29 godina na današnji dan prekinuti su životi učiteljice Fatime Gunić i njena tri učenika Adisa Mujalo, Vedada Mujkanovića i Feđe Salkića u trenutku kada su granatom ispaljenom s položaja Vojske RS-a iz pravca Nedžarića pogođene improvizirane prostorije u kojima je učiteljica Gunić održavala nastavu za svoje učenike. Gelerima minobacačke granate tog kobnog dana ranjena su još 23 učenika.
Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje na Trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom Polju brojne delegacije su odale počast. Na mjestu njihove pogibije danas su se okupili roditelji ubijenih učenika, rodbina, prijatelji i učenici OŠ “Fatima Gunić”. Cvijeće na spomen-obilježje položile su i delegacije Općine Novi Grad Sarajevo, Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo, Savjeta Mjesne zajednice “Alipašino Polje B 1 i 2”, Grada Sarajeva i Kantona Sarajevo.
Dženana Tanović, majka ubijenog Vedada Mujkanovića prisjetila se kobnog dana i trenutka kada je izgubila svoga sina. Kazala je da ne bi poželjela nikome da živi sa takvim uspomenama i slikom koju ona svakodnevno živi.
,,Pripremala sam mlađeg sina u školu i dok sam dala komšinici da mi ispeče hljeb, Adnan je izašao vani prije mene. Krenula sam za njim da ga vratim u kuću, jer je još rano bilo da idemo po brata Vedada u školu. U tom trenutku kada sam sišla granata je pala. Ostavila sam Adnana u kući, potrčala sam prema školi sa svojim mužem koji je bio također u blizini. U dvorištu smo čuli i vidjeli ciku, vrisku i krv na sve strane. Rekli su mi da je Vedad u učionici, kada smo došli tamo on je već bio mrtav. Granata mu je pala na glavu i mozak mu se rasuo po klupi, po svesci, na kojoj je pisao pjesmicu ‘’Zlatna kantica’’, kazala je majka rahmetli Vedada.
Dodala je da je tužno što niko još nikada nije odgovarao za ovaj zločin koji je učinjen, te da se nada da onaj koji je to učinio ne spava mirno svih 29 godina koliko je prošlo od tragedije.
