Polaganjem cvijeća na Centralnom spomen – obilježju kod zgrade Općine Novi Grad i odavanjem počasti šehidima i poginulim borcima Novog Grada, te obilaskom drugih lokacija na kojima su vođene borbe za odbranu brda Mojmila i vodovoda, obilježena je 30. godišnjica jedne od najznačajnijih bitaka za odbranu Sarajeva i BiH od agresora.
Bila je to prilika da preživjeli borci 101. motorizovane brigade Armije RBiH i njihovi saborci iz drugih ratnih brigada zajedno s članovima porodica poginulih, evociraju uspomene iz juna 1992. godine i odaju počast hrabrim braniteljima koji su za odbranu Mojmila i države BiH dali svoje živote.
Članovi porodica poginulih, saborci, te delegacije Općine Novi Grad Sarajevo, boračkih udruženja i političkih partija Općinskog vijeća Novi Grad, te Savjeta mjesne zajednice položili su cvijeće i na spomen-obilježju Nadiru Kafedžiću i njegovim saborcima.
Cvijeće je položeno i na spomen-obilježju borcima romske nacionalnosti, pripadnicima tzv. „Garave brigade“, u ulici Novopazarska, te na spomen-obilježju šehidima, poginulim borcima i civilnim žrtvama rata u spomen parku MZ “Olimpijsko Selo”, kao i na spomen-obilježju pored fontane u Brčanskoj ulici, a završna manifestacija održana je na spomen–obilježju kod eko-kuće na Mojmilu.
Također, odata je počast šehidima i poginulim u odbrani kote 680 na brdu Mojmilu (Štit i Asimova kosa – događaj se desio 10. maja 1992. godine).
Pomoćnik načelnika Općine Novi Grad za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo Tajib Delalić kazao je da se ovaj datum obilježava u znak zahvalnosti šehidima i palim borcima, braniocima brda Mojmilo, koji su dostojanstveno branili čast i slobodu svoje domovine.
Istakao je da je područje brda Mojmila posebno bilo važno, jer je bilo istureno prema Lukavici. “Namjera agresora je bila da se ovo osvoji, ali naravno stanovništvo nije dalo da se to desi. Prije svega kada je bila bitka za vodovod, stanovništvo je spriječilo da na Mojmilo izađu agresorski tenkovi. Zahvaljujući tim ljudima patriotama koji su se organizirali, mi smo ostali u Sarajevu i drugim mjestima u BiH. Zahvalijući ljudima koji su bili ovdje na prvim borbenim linijama, nije ostvaren cilj agresora”, kazao je Delalić.
Linija odbrane na Mojmilu prostirala se na oko pet kilometara. Ni 500 agresorskih vojnika u pratnji dva transportera i tenkom nisu mogli probiti bedeme odbrane Armije RBiH.
Pješadijske i oklopno-mehanizovane jedinice JNA su još u martu 1992. godine, iz Lukavice (iz kasarne “Slaviša Vajner Čiča”), krenule na brdo Mojmilo iz dva pravca da ga zaposjednu. Ipak, stanovnici rubnog područja Švrakinog Sela i Mojmila, zajedno s jedinicom MUP-a uz velike napore i hrabrost uspjeli su izvojevati pobjedu.
Bajro Čomor, predsjednik Udruženja 101. brigade kazao je da je agresorska vojska, kao i na svim drugim dominatnim kotama pokušala da postavi svoja artiljerijska oružja i ljudstvo, pod izgovorom uvježbavanja svojih jedinica. “Narod se samoinicijativno organizovao sa Mojmila, Hrasnog Brda i okolnih dijelova, te su spriječili da oni ostvare svoje ciljeve. Brdo Mojmilo bilo je vrlo važno agresoru, prije svega zbog kasarne “Viktor Bubanj” koja se nalazila na Aneksu i zbog kasarne Nedžarići. Zaustavljanjem njih na Mojmilu zaustavili smo njihov prodor prema kasarni “Viktor Bubanj” i zauzimanje jednog dijela grada. Također je spriječena i dupla blokada Dobrinje, samo zajedno i organizovano smo uspjeli te 1992. godine odbraniti svoje kućne pragove od agresora”, naglasio je Čomor.
PRESS OPĆINE
