Delegacija Opæine Novi Grad Sarajevo predvoðena predsjedavajuæom Opæinskog vijeæa Edinom Gabela, èlanovi porodica i prijatelji poginulih položili su danas cvijeæe na mjesto masakra u ulici Bosanska kod broja 4, u C fazi naselja Alipašino Polje, u znak sjeæanja na šestero ubijene sarajevske djece.
Uèenjem Fatihe i minutom šutnje obilježena je 21. tužna godišnjica od masakra poèinjenog nad nevinom djecom. Na to mjesto 22. januara 1994. godine pale su tri granate od èijih su eksplozivnih dejstava ubijeni: Jasmina Brkoviæ (1989), Mirza Dedoviæ (1986), Admir Subašiæ(1986), Danijel Jureniæ (1983), Indira Brkoviæ (1982) i Nermin Rizvanoviæ (1981), dok ih je još šestero ranjeno.
Njihovu bezbrižnu igru i sankanje prekinule su granate ispaljene oko 13:40 sati sa agresorskih položaja koji su se nalazili na podruèju Nedžariæa.
“Danas bi ova djeca bili odrasli ljudi, ali neprijatelji im nisu dali priliku da dožive mir i slobodu, da se školuju, da dožive prve ljubavi i sve radosti koje imaju mladi“, istaknuto je tokom obilježavanja godišnjice.
I ove godine, kao i svake prethodne, svojim kæerima Fatihu je prouèio i cvijeæe položio Dževad Brkoviæ u pratnji svoja dva sina, roðena nakon smrti Indire i Jasmine. Kažu, njihova majka ni ove godine iz zdravstvenih razloga nije bila u stanju doæi na mjesto stradanja svojih djevojèica.
Tuga i bol vidna je na Dževadovom licu, ali dostojanstveno, u tišini, sa suzama u oèima, zajedno sa svojim djeèacima položio je dva buketa, jedan za Indiru, drugi za Jasminu, ali i za svu drugu ubijenu sarajevsku djecu, jer želi saèuvati sjeæanje na svoje dvije princeze i sve nevine sarajevske žrtve.
Izeta Rizvanoviæ prisjetila se kobnog dana, kada su nakon nekoliko dana zatišja eksplodirale granate i prekinule mladi život njenom trinaestogodišnjem sinu Nerminu. Izeta kaže da joj je svake godine sve teže i teže
“Kada sam strèala sa 16 sprata, vidjela sam Nermina da leži, mislila sam da je u nesvijesti, meðutim ubrzo su mi saopštili da je na mjestu ostao mrtav“, kroz jecaje i duboke uzdisaje kaže ožalošæena majka Izeta.
Na mjesto stradanja cvijeæe su položile i delegacije Grada Sarajevo i Kantona Sarajevo, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992 – 1995. godine, Savjeta mjesne zajednice, kao i komšije ubijenih.
PRES SLUŽBA OPÆINE
