Grad Sarajevo je tokom sedamdesetih godina karakterisao brz ekonomski i kulturni razvoj, u kojem su naveću ekspanziju doživjeli industrija i građevinarstvo. Velike slobodne površine pretvorene su , prvo u gradilište, a zatim u moderne urbane cjeline, koje su se gotovo spojile sa gradskim kompleksima. Brz porast broja stanovnika, nagli razvoj industrije , trgovine, saobraćaja...nužno su uslovili i odgovarajuću teritorijalnu preraspodjelu grada, općina i mjesnih zajednica. Novom teritorijalnom raspodjelom bivših gradskih općina te priključenjem novih koje su postale integralna gradska cjelina, Sarajevo je postalo grad sa deset općine: Centar, Stari Grad, Vogošća, Ilidža, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilijaš, Trnovo, Hadžići i Pale.
Po broju stanovnika i industrijskom potencijalu najveća općina tada u Bosni i Hercegovini – Novo Sarajevo, podjeljena je na dvije: Novo Sarajevo i Novi Grad.
Općina Novi Grad kao administrativni, kulturni, obrazovni, zdravstveni, trgovinsko-uslužni centar grada Sarajeva formirana je 12. aprila 1978. godine. Obuhvatila je industrijsko predgrađe i novoizgrađena naselja Sarajeva. Prostire se na površini od 47, 98 kilometara kvadratnih i graniči sa općinama Novo Sarajevo, Ilidža, Vogošća i Ilijaš. Na dan konstituisanja SO u ovom dijelu Sarajeva živjelo je 60.00 stanovnika u 18 mjesnih zajednica.
Prije rata a prema popisu stanovništva iz 1991. godine Općina Novi Grad je imala 136.746 stanovnika. Prema posljednim statističkim podacima službe za opću upravu na ovom lokalitetu trenutno živi 112.403 stanovnika.