U Galeriji Općine Novi Grad predstavljeni pečati bosanskih i hercegovačkih namjesnika sa bujuruldija

Jučer je u Galeriji Općine Novi Grad Sarajevo predstavljena izložbe "Pečati sa bujuruldija bosanskih i hercegovačkih namjesnika" Historijskog arhiva Sarajevo. Ovom izložbom su predstavljeni pečati koji su pohranjeni u fondu „Acta Turcarum“ Državnog arhiva u Dubrovniku. Odnose se na period od 1643. do 1807. godine i većinom pripadaju namjesnicima Bosanskog ejaleta a manjim dijelom namjesnicima Hercegovačkog sandžaka koji je bio sastavnim dijelom Bosanskog ejaleta. Bujuruldije su pisane na dosta čvrstom papiru prilično različitih dimenzija. Jedan od najmanjih primjeraka iz Dubrovačkog arhiva velik je 19x29 cm, dok su mjere jednog od najvećih 33x47 cm.

Slično tugri na fermanima, na originalnim primjercima bujuruldija pečati (tur. mühür) namjesnika, ili njihovi sahovi (skraćeni potpis, paraf) utisnuti su, to jest upisani uz prve riječi dokumenta. Na većini bujuruldija nalazimo „službene“ pečate, ovalnog ili okruglog oblika, koji su u prošlosti nazivani i „velikim“ pečatima. Osim na bujuruldijama, namjesnički pečat se otiskivao i na drugim ispravama kao što su namjesnička pisma i timarske teskere (isprave za lena). Na namjesničkim pismima nalazimo i male, takozvane “osobne” pečate.

Službeni pečati obično nose ime namjesnika, a u iznimnim slučajevima i ime njegova oca. Ime je najčešće urezano u središnji dio pečata, dok iznad i ispod, odnosno oko njega stoje prigodne izreke. To su obično izrazi namjesnikove vjere u Boga i uzdanja u Božju pomoć. Nešto drukčiji su, primjerice, pečati iz vremena od 40-ih do 60-ih godina 17. stoljeća, kojima u sredini stoji izreka -“onaj koji vjeruje u svojeg Stvoritelja”, dok se ime namjesnika nalazi iznad ili ispod nje.

U mnoge pečate urezana je i godina kada su napravljeni, što je običaj koji se sve češće javlja tokom 18. stoljeća. Pokazuju nam, primjerice, da su namjesnici Deli Husejn-paša i Muhsin-zade Mehmed -paša, kad su došli u Bosnu, imali za sobom više od dvadeset godina iskustva na visokim položajima u centralnoj ili pokrajinskoj vlasti. S druge strane, Morali Ahmed-paši je namjesnikovanje u Bosni, kao i Ali-paši Čengiću u Hercegovini, bilo prvo namjesničko iskustvo.

Namjesnički pečati pravljeni su od bikova roga čiji je presjek ovalnog oblika. Stoga je otisak takvog pečata bio ovalan. U kasnijim vremenima, pečat je pravljen od mjedi (mesinga) čiji su otisci uglavnom okrugli. Pečate su otiskivali činovnici muhurdari (pečatnici), čija je služba ukinuta koncem XIX stoljeća. Faksimili su uvećani, dok promjer okruglih primjeraka u stvarnosti uglavnom iznosi 2,5 do 3,5 cm, a ovalni primjerci su promjera 4-4,5 x 3-3,5 cm. Uz njih su, pored signatura bujuruldija, upisana imena i nadimci vlasnika pečata.

Izložbi su pored predstavnika kulturnih institucija iz BiH, prisustvovali i učenici Osnovne škole "Meša Selimović", a prisutnima su se obratili Hamdija Dizdar, pomoćnik načelnika Općinske službe za obrazovanje, kulturu i sport, Fuad Ohranović direktor Historijskog arhiva Sarajevo, te Sejdalija Gušić jedan od autora izložbe.

Izložba se može pogledati do 13. decembra 2017. godine.